LiDraNo

Ovogodišnji literarni radovi nakon održanog Lidrana.

Nakon pedeset godina demokracija pada u ruke konzervativaca, ukida se jedno od temeljnih ljudskih prava.

Mizoginija ili jesu li ženska prava ljudska prava?

Ženska su prava već dugo aktualna tema, a uz nedavnu odluku američkog Vrhovnog suda tema je još popularnija. Što se dogodilo u lipnju prošle godine? U SAD-u, jednoj od najutjecajnijih zemalja u svijetu, abortus ili pobačaj je zabranjen. Ta je odluka pokrenula mnoge proteste u cijelome svijetu. Imaju li žene svako pravo biti ljutite i nezadovoljne?

Prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (www.zakon.hr, pristupljeno 19. 1. 2023.) nitko se ne smije siliti na prisilan ili obvezatan rad (čl. 4.1). Može li se forsiranje neželjene trudnoće smatrati prisilnim radom? Amy Coney Barrett, članica Vrhovnog suda u SAD-u, rekla je da podržava prisilnu trudnoću zato što bi ona mogla koristiti ljudima koji nemaju djece, a žele ih.

Nije li neobično kako se surogat-majkama, ženama koje dragovoljno nose tuđe dijete, plaća do 55 000 dolara dok su druge žene zabranom abortusa prisiljene napraviti isto to besplatno? Žene koje ne mogu ili ne žele zadržati dijete prisiljene su trpjeti mjesece bola za apsolutno ništa.

Dakle, nameće se zaključak da je forsirana trudnoća prisilan rad, a također dovodi do povećanja mortaliteta.

Prema National Library of Medicine (https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/, pristupljeno 19. 1. 2023.) 78 000 žena u svijetu godišnje umire jer im je uskraćen pristup sigurnom pobačaju. Svake godine 4,7 – 13,2 % žena umire jer im je uskraćen pristup sigurnom pobačaju. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (www.who.int, pristupljeno 20. 1. 2023.) svake godine dogodi se oko 73 milijuna pobačaja, od čega 45 % nije izvedeno u sigurnim, odgovarajućim uvjetima. Od svih 45 % nesigurnih pobačaja čak 97 % dogodi se u zemljama u razvoju među kojima su i hrvatski susjedi: Srbija, BiH, Crna Gora, Slovačka, Kosovo itd.

Što je s Hrvatskom?

U Hrvatskoj pobačaj nije ilegalan, ali je gotovo nedostupan. Primjer ovoga vidjeli smo na prošlogodišnjem slučaju Mirele Čavajde koja ga je zatražila u 27. tjednu trudnoće. Odbijena je zato što se „u Hrvatskoj to ne radi” i može „to obaviti u Sloveniji”. Slučaj se dogodio iako zakon jasno nalaže da svaka žena ima pravo zatražiti prekid trudnoće nakon desetog tjedna, a posebno povjerenstvo može ga odobriti u slučajevima kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinskih znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim duševnim ili fizičkim manama ( https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/rasplet-slucaja-mirele-cavajde-pobacaj-u-sloveniji-na-trosak-hzzo-a-15195342, pristupljeno 25. 1. 2021.). Prema Hrabrim sestrama (https://hrabra.com/, posjećeno 24. 1. 2023.) konzervativne skupine (koje favoriziraju društveno tradicionalne ideje, npr. protivljenje feminizmu) pokušavaju ograničiti pravo na pobačaj još od 1991. Prema sadašnjem zakonu koji se nije mijenjao od 1978., abortus se na zahtjev može obaviti deset tjedana nakon začeća, a kasnije u posebnim okolnostima. Znate li kako dotadašnji embrij, a sada fetus izgleda nakon deset tjedana? Kapci su malo razvijeniji, oblik ušiju jedva je prepoznatljiv, a crijeva se okreću (https://medlineplus.gov/, pristupljeno 24. 1. 2023.). Iako bi se to biće jedva moglo smatrati bebom ili čovjekom, u gotovo svim državama koje odobravaju pobačaj to je krajnji rok.

Desničarske su skupine 2016. predale peticiju Ustavnom sudu za koju su se nadali da će ukinuti zakon o pobačaju u cijelosti, no u veljači 2017. Ustavni sud Republike Hrvatske ponovo je potvrdio ustavnost pobačaja. Godine 2019. medicinski pobačaj u RH postao je legalan.

Ako je pobačaj u Hrvatskoj legalan i dostupan, zašto žene koje ga žele obaviti primjerice putuju u Sloveniju? Prema Hrabrim sestrama čak 58 % zdravstvenih radnika u javnim bolnicama u kojima žene mogu zatražiti pobačaj odbija ga izvršiti. Koriste pravo na priziv savjesti. U strahu od broja liječnika koji zbog svoje vjere odbijaju izvršiti pobačaj, mnoge su Hrvatice prisiljene na neregistrirane prekide trudnoće u privatnim klinikama ili putovanje u inozemstvo.

Zaključak je da uskraćivanjem pobačaja ne poštujemo prava žena. Uskraćivanjem prava da žena čini što želi sa svojim životom i tijelom ne poštujemo pravo na slobodu i sigurnost koje prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jednostavno glasi: svatko ima pravo na slobodu i osobnu sigurnost. Zabranom pobačaja ne spašavamo živote već navodimo žene da potencijalno unište svoje. Ukidanjem legalnog i sigurnog abortusa nećemo spriječiti “ubijanje” djece nego eventualno uništiti mnoge živote. Ženska su prava ljudska prava i nije u redu očekivati od žena da prihvaćaju lošiji tretman nego što muškarci dobivaju.

Nika M., 7. b

Razmišljanja svoje vrste

Dobar dan, svi ljudi i druge vrste! Živim sa svojom ekipom u špajzi već godinu, dvadeset sedam dana, tri ure i četrdeset dvi minute.

U ovoj kući nema vlasnika već godinu, devetnaest dana, sedam uri i četiri minute. Prije nego što je vlasnik otiša, zaboravija je zatvorit vrata špajze, tako da mogu vidit cilu kuću. Nakon tolko dugog vrimena, napokon čujem neke glasove. Muški i ženski. Zvuče ko da se približavaju ovoj zaboravljenoj kućici. Nakon par sekundi glasovi se stišavaju. Čuje se škljoc. Nemam pojma kakav je to škljoc, ali pretpostavljam da su vrata. E, sad se čuje i stari vlasnik. Tvrdi da je ovo jedno hladno, jadno i prašnjavo misto. Mislim da je o tome moga mislit i kad je ostavija mene i moju ekipu na tom hladnom, jadnom i prašnjavom mistu, ali sad mi se više nema smisla svađat s njim jer me vjerojatno i ne čuje. Stari je vlasnik doveja priju. Ona ga pokušava oraspoložit. Dok mu priča o ovom mistu, obrati mu se imenom. Stari vlasnik zove se Riki. Ja bih tako nazvala pasa, a ne dite. Ime Rikijeve prije još je čudnije. Ona se zove Lavana. Lavana zvuči ko onaj ljubičasti mirisni cvit. Ta prija Lavana želi očistit ovo misto di smo moja ekipa i ja živjeli već godinu, dvadeset sedam dana, četiri ure i tri minute. Zar je misto tolko prljavo da ga ta prija čudnog imena želi čistit? Ja iskreno mislim da nema potribe čistit. Istina, ima paučine i prašine, ali svejedno je dovoljno čisto da se u njemu živi. Zašto su oni svejedno odlučili čistit iako sam im rekla da je misto u sasvim savršenom stanju? Ta paučina ih neće pojist, jel da? Čiste toliko dugo da bih ja stigla pojist svoju ekipu da sam tila. Kad su napokon završili, kažu da će održati neki tulum u ovoj kućici. A šta se radi na tulumima? Na tulumima se jede! Napokon će se sitit da postojim. Pojist će me! Bit će to olakšanje jer neću više trunit u ovoj špajzi. Taman kad sam se ponadala, vlasnik Riki kaže da nema hrane. Kako nema hrane?! Što sam ja ako nema hrane?! Kako može tako lagat?! To je uvreda za moju vrstu! Riki mora naučit poštovat druge vrste! Lavana ne odustaje. Ona kaže da vridi potražit, a ako nema hrane, otići će u najbližu butigu. Riki pristane potražit hranu. Opet sam pomislila kako će me pojist pa da više ne trunem u špajzi! Mislim da sam se prebrzo ponadala. Opet. Istina je da su me našli, ali kažu da ja nisam za tulum. Kažu da ću usmrdit cilu kuću. Opet vriđaju druge vrste. Šta oni misle, da smo svi otmjeni poput tune ili lososa?! Stvarno im se triba reć da nauče poštivat druge vrste. Svejedno se oglušuju na moje želje.

Vraćaju me u špajzu u kojoj ću opet trunit godinama, danima, urama, minutama. Napravit će tulum bez mene i moje ekipe – ekipe sardina iz špajze.

B. Rizmaul, 6. a

KAKO JE SVIJET (SKORO) UPROPASTIO JEZIK

Prije nekog vremena pojavio se neki jako nepismen čovjek. Uopće nije znao jasno komunicirati u životu, ali ljudi su ga prihvatili i voljeli ga. Dobacivali su se nekim njegovim izrazima i riječima. S time da to uopće nisu bile riječi. To je zvučalo ovako: Oooo! Eeeee! Ej! Ueeee! Auu!

Ono najgore što se tada moglo dogoditi se i dogodilo. Taj čovjek je nabavio mobitel, inače zvao ga je cin-cin, i otvorio je svoj Youtube kanal. Dao si je ime Ejoj. Snimao se dok je izmišljao glupe, kratke zvukove, kao nove riječi, a ljudi su ga neprestano gledali. I počeli oponašati. Nisu primjećivali da su i oni počeli upropaštavati svoj rječnik i svoje živote.

Nakon nekog vremena primijetio sam nešto: bio sam okružen nepismenim čudacima. Imao sam osjećaj kao da je zombi apokalipsa. Svi su se prepucavali i derali čudnim zvukovima i zvučali su kao morski tuljani. Nisam mogao vjerovato kako se to moglo dogoditi našem čovječanstvu.

Shvatio sam da još ima nade. Ejoju je potrebno samo malo vremena da shvati koliko je loše to što radi. Taj čovjek, koji se pretvorio u čudovište, odlučio je napokon pokrenuti nešto pametno. Htio je nešto novo. Odlučio je napraviti TV seriju o sebi. U njoj će biti potpuno novi čovjek koji ponovo govori.

I tada je svijet napokon umuknuo! Nitko se više nije glasao kao golub, galeb ili guska. Bio sam u pravu, sve se promijenilo. No i dalje nikako nisam mogao shvatiti kako su ljudi bili tako glupi? Kako je Ejoj postao slavan?

Pomirio sam se s time. Nisu ljudi krivi. Na sreću, svijetu nije namjenjeno da njime dugo vladaju ljudi poput Ejoja. Pametni i odgovorni ljudi natjerali su ga na promjenu. I tako će uvijek biti.

Blago nama! Ima još nade za čovječanstvo.

I. Kutnjak, 4. a

LJUDI I ČUDNI ZVUKOVI

Ljudi često ispuštaju čudne zvukove. Jedni to rade zato šeto se najedu pa im se u tijelu skupe plinovi. Na izlazu ti plinovi zvuče čudnovato, nešto kao: PRRRR!

Ljudi se vole smijati, a znate kako se svatko smije drugačije. To također može zvučati čudno. Nakon nekog vremena, ako se smije na silu, postane i iritantno. HAHAHA! UAHUAHA! HIHIHIHI!

Sljedeći zvuk je nepristojan, ali meni najdraži: podrig! Taj zvuk je jako svinjast, a svinje su prljave i valjaju se u blatu. Zato nakon takvog zvuka netko obično kaže: Svinjo jedna!

Baš me zanima, kad ljudi proizvode takve zvukove u prirodi, pomisle li životnje: Pa kakva su to stvorenja?!

Jedna od najtežih situacija mi je kad netko debeo s burekom uđe u tramvaj. Odmah se sjetim hrpe zvukova i kažem mami: Uzbuna! Prdeška bomba!

Kihanje je isto jako smiješno. Ali me nervira kad netko kiše u mene ili mog prijatelja. Zvukovi koje tad čujemo su: AAAĆUUUU! APĆIHA! ĆUUU!

Što se mene tiče, volim kihati, biti glasan i proizvoditi čudne zvukove. Ali ih ne volim slušati.

F. Jurmanović, 4. a