Solarna elektrana Konjščina
Solarne elektrane su izvori električne energije koji proizvode energiju tako da Sunčeva svjetlost pokreće elektrone u panelima. Rok trajanja im je 25 godina, ali to ne znači da nakon 25 godina prestaju s proizvodnjom električne energije, već im se proizvodnja smanjuje. Solarne elektrane su odličan izvor električne energije zato što je Sunčeva energija besplatan i neiscrpan izvor, ne zagađuje okoliš i nema potencijalnih opasnosti za vrijeme korištenja. Loše strane solarnih elektrana su te da ne mogu raditi tijekom noći i tijekom oblačnih dana proizvode manje električne energije nego drugi izvori.
Solarna elektrana u Konjščini ima najveću instaliranu snagu u Hrvatskoj.
Sven L., 8. a
Fotografija preuzeta sa mrežne stranice: https://tesla.com.hr/projects-archive/sekonjscina/
Termoelektrana Jertovec kod Konjščine
Nalazi se gdje započinje planina Ivanščica, u blizini rijeke Krapine. Proizvodnja električne energije u elektrani započinje 1954. godine. Tada su za gorivo koristili lignit iz ugljenokopa u Konjščini; (Lignit je meka, smeđa, zapaljiva stijena; ima udio ugljika oko 25-35%, i smatra se najnižim rangom ugljena). No, kada su zatvorili ugljenokope, morali su koristiti novu vrstu goriva. '70-ih godina prošlog stoljeća počinju koristiti teško loživo ulje - mazuta. Ali i to su prestali koristiti 1974. jer se proizvodnja pokazala neisplativa. Pa, 1976. počinju koristiti ekstra lako loživo ulje (ELLU). A 1980., spajanjem elektrane na novoizgrađenu plinsku mrežu, do danas, termoeletrana koristi prirodni plin kao glavni izvor goriva! Termoelektrane rade na principu parnog stroja, kojeg je James Watt 1769. usavršio.
1. Voda se zagrije, i pretvori u vodenu paru
2. Para se diže, povećava se tlak i okreće turbine
3. Turbine pretvaraju kinetičku u električnu energiju, koja pokreće naše domove, škole, gradove.
Karlo B., 8. a
Fotografija preuzeta s mrežne stranice: https://www.hep.hr/proizvodnja/termoelektrane-1560/termoelektrane/kte-jertovec/1564
Konjščina
U središnjem dijelu Hrvatskoga zagorja u Krapinsko-zagorskoj županiji nalazi se mjesto Konjščina. Konjščina je povezana željezničkom prugom Zagreb - Varaždin. Konjščina ima vrlo dugu povijest, spominje se već 1334. godine. Prvi zapis datira iz 1477., u ispravi kojom kralj Matija Korvin dopušta Kristoforu i Ivanu Konjskom da podignu utvrdu Konjski. Konjščina se prije zvala Kaštel Selnica, no ime je kasnije promijenila u Konjščina. Postoje dvije teorije kako je Konjščina dobila ime.
Jedni kažu da je ime nastalo zbog konja koji su kod Konjščine bili na ispaši. Druga je teorija da je ime dobiveno zbog kaštela Konjski. Kaštel Konjski je jedini dvorac u Hrvatskom zagorju s opkopom te je dvorac imao pokretni most koji je vodio na prvi kat kaštela. Kaštel je četverokutnoga oblika i sastoji se od tri okrugle i jedne pravokutne kule kod ulaza. Kaštel se nalazi na močvarnom području te je pored nekoć prolazio veliki putnički pravac. Kaštel je imao svoj bunar i bio okružen gospodarskim zgradama koje su uništene u razornom potresu 1880. U vrijeme bitaka s Turcima (1544.), Nikola Šubić Zrinski i kapetan Wildenstein bježe pred nadmoćnom vojskom Ulam paše te se skrivaju u kaštel. Na taj nas događaj podsjeća bista na glavnom trgu Konjščine. U Konjščini se nalazi i crkva svetog Dominika. Ta je jedina crkva sjeverno od Save kojoj je sveti Dominik zaštitnik. U crkvi se nalazi barokna propovjedaonica. U staroj školi u Konjščini koja je izgrađena 1840., nalazi se Galerija Čular.
Maksimilijan P., 8. a
Hrašćina
Općina Hrašćina nalazi se na sjeveroistoku Krapinsko-zagorske županije. Središte Općine je u naselju Hrašćina koje je zaštićeno kao kulturna, povijesna i urbana cjelina. Na tom području postoji sustav komunikacija (puteva) koji potječu još iz antike, od Rimljana, a o čemu svjedoče dva miljokaza na putevima koji se koriste i danas. Vremenom su na rimskim miljokazima izgrađeni javni spomenici u obliku stupa, zvani pilovi. Stanovnici Općine Hrašćina se tradicionalno bave uzgojem žitarica, povrća, voća, vinove loze te svinja i goveda. Jedan od značajnijih prirodnih izvora je drvo. Gospodarske djelatnosti su naročito smanjene zatvaranjem rudnika ugljena i sumpora koji se nalazio na području naselja Vrbovo. U planovima i idejama je izgradnja vinske ceste, uz želju da se unaprijedi vinogradarstvo kraja i posjećivanje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
Jakov J., 8. b
Kurija pl. Belošević
Nedaleko od središta naselja Hrašćina smještena je prizemnica pravokutnog tlocrta, kurija Belošević (ili kurija Njeguš). Sagradio ju je Dragojlo Kušlan u 19. stoljeću, a pripadala je obitelji političara Josipa Juraja Strossmayera. Što je uopće kurija, pročitajte više na sljedećoj poveznici https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34726.
Jakov J., 8. b
Pil sv. Marka
Provala Turaka donijela je značajnu stagnaciju i propadanje feudalnih gradskih naselja na području općine Hrašćina. Kao zahvala za odlazak Turaka iz naših krajeva, u Domovcu je 1647. podignut pil Svetog Marka.
Jakov Jakelić, 8. b
Hrašćinski meteorit
Hrašćinski meteorit je jedan od najvećih željeznih meteorita koji je zajedno sa manjim meteoritom 26. 5. 1751. pao na Zemlju. Taj je događaj prvi put u povijesti dokumentiran zapisnikom i temeljito opisan. Interes za ovaj događaj pokazao je Bečki dvor, te je presjek meteorita proučavao Alois von Beckh Widmanstätten te je uočio kristlografsku strukturu koja je jedinstvena za željezne meteorite. Veći meteorit (40 kg) čuva se u Prirodoslovnom muzeju u Beču, a replika je sačuvana u Hrašćini. Dio poliranih pločica meteorita su u Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu, a mali meteorit je ukraden i pretvoren u čavle (s obzirom da je bio čisto željezo).
Meteor – (prema grč. μετέωρος: uvis dignut, podignut) 'svjetlosna pojava nastala zagrijavanjem meteoroida (ili sitnijih tijela) pri gibanju velikom brzinom (do 72 km/s) kroz Zemljinu atmosferu.'
Meteorit – (od meteor) ‘kameno ili željezno tijelo koje je iz svemira palo na Zemljinu površinu.'
Asteroid – ‘(prema grč. ἀστήρ: zvijezda + -oid), kameno ili metalno svemirsko tijelo promjera većega od 1 m koje samostalno ili u skupini sličnih tijela obilazi oko Sunca.'
Jakov B., 8. b
Posjet lovačkom domu: Ručak i lovačke priče
Piramida
Piramida je vidikovac koji je sagrađen 1954. godine, glavni materijal bilo je drvo, a sagradili su ga lokalni studenti. Vođa projekta bio je Branimir Pipinić. U to vrijeme, Piramida je bila poprilična senzacija jer su se s nje mogli vidjeti i poneki alpski vrhovi. Nakon što je početno uzbuđenje splasnulo, ljudi su pomalo prestajali odlaziti na piramidu i održavati je, te je ona s vremenom podlegla vremenskim utjecajima. Zbog stanja u kojem se našla, Piramida je na kraju morala biti nanovo sagrađena, 1980. godine za izgradnju je korišten čelik, a sezala je 14 metara uvis. Ime je dobila po svojem obliku koji blago nalikuje piramidi.
Matija Đ., 8. b
Biljni i životinjski svijet Zagorja
Biljni i životinjski svijet Zagorja bogat je i raznovrstan. Neka stabla za koja vjerojatno znate su: lipa, pitomi kesten, hrast kitnjak, joha i topola.
Ondje prevladavaju listopadne šume, a ima i crnogoričnih odnosno vazdezelenih šuma. Bazga je još jedno manje stablo ili grm od koje zagorci rade ukusan sok.
Šume ovog područja bogate su i gljivama (pronađeno je čak 175 vrsta), samo neke od njih su: borov vrganj, obični vrganj, puze, bukovače, prosenjak, trubače, lisičarke, jablanovače i sunčanice. Tu su i otrovna zelena pupavka, muhara, haringača i crvenjača.
Zagorje ima i zaštićene biljke. U njih spadaju:
Pasji trn (narančaste bobice, raste uz obale, ljekovita je biljka),
kockavica ( tamni cvijet, uzorka šahovske ploče, otrovna),
tisa (crvene bobice sa sjemenkom, iglice i sjemenke su vrlo otrovne), orhideje (Strahinjčica, 32 vrste)
Važno je spomenuti i jednu endemsku vrstu koja slovi kao hrvatski nacionalni cvijet, a zove se hrvatska perunika.
U Hrvatskom zagorju obitavaju mnoge životinjske vrste, neke u šumi i na poljima, a neke ljudi tradicionalno uzgajaju u tom kraju.
Od životinja koje se uzgajaju definitivno je najpoznatiji autohtoni zagorski puran, koji je bio važan izvozni proizvod tijekom 20. stoljeća. Zagorski puran je kroz povijest imao veliku ulogu u životu stanovnika Hrvatskoga zagorja koji su njegovim uzgojem osiguravali stalan i solidan izvor materijalnih prihoda. O povijesnoj važnosti zagorskog purana svjedoče brojni zapisi. Uključenost zagorskog purana u brojne običaje tijekom godine vezane uz život stanovnika Hrvatskog zagorja govori o njegovoj kulturološkoj važnosti. Uz njega su vezani svadbeni i blagdanski običaji, pojavljuje se u brojnim književnim djelima.
Kokoš hrvatica je kombinirana pasmina kokoši koja vrlo dobro podnosi uzgoj na otvorenome tijekom cijele godine. Pogodna je za uzgoj na okućnicama i voćnjacima gdje osim trave pronalazi i ostale izvore hranjivih tvari.
U Hrvatskom je zagorju prisutan i uzgoj goveda. Danas se najviše uzgajaju simentalska goveda, radi proizvodnje mesa i mlijeka jer daju vrlo dobar prinos. Crveno zagorsko govedo koje je danas izumrlo je gotovo 150 godina bilo nezaobilazan dio identiteta sela i krajobraza sjeverozapadne Hrvatske.
Klara B. i Nika K., 8. a
Comments