Svjetsko nogometno prvenstvo s tribina

Vjerojatno se na prste jedne ruke mogu izbrojiti oni koji nisu pratili Svjetsko nogometno prvenstvo, ali naš trećaš Jona može se pohvaliti navijanjem s tribina i praćenjem naših nogometaša uživo. Njegov osvrt na cijelo iskustvo pročitajte ovdje.

Moje prvo Svjetsko nogometno prvenstvo

Moj stric zna da ja volim nogomet pa je mene i mog tatu počastio kartama za Svjetsko nogometno prvenstvo u Katru. Mjesecima sam jedva čekao kraj studenog da odemo na to najveće nogometno natjecanje. Avionom smo krenuli iz hladnog Zagreba i sletjeli u vrući Dubai. U Abu Dhabiju smo se sastali sa stricem i bratićem i sva četvorica krenuli u avanturu.

Kad smo došli u Dohu, ugledao sam ogromnu sliku Luke Modrića po cijelom neboderu. Bio sam oduševljen i jako ponosan! Drugi sam dan i na ostalim neboderima vidio slike poznatih nogometaša: Ronalda, Messija, Lewandowskog i ostalih.

Doha je poseban i posve drugačiji grad od Zagreba, pun novih, visokih zgrada. U Dohi smo bili smješteni u stanu stričevih prijatelja, Jima iz Amerike i Hale iz Sudana te njihovih sinova Zaina i Sanayija. Pogled s balkona pružao se na more kojim su povremeno plovili starinski brodovi čija su jedra bila zastave država natjecateljica. Među njima vidio sam i brod s hrvatskom zastavom. U gradu je sve bilo puno navijača sa šarenim dresovima, a najviše ih je bilo iz Maroka i Argentine. Naših navijača također je bilo mnogo, a vidjeli smo mnogo ljudi koji nisu iz Hrvatske, ali su nosili naše dresove. Osim navijača zanimljivi su bili i Katarci u bijelim, dugim haljinama s bijelim maramama na glavama koje drže dva crna obruča. Njihove žene nose crne, dugačke haljine i imaju crne marame koje im pokrivaju glavu pa im se vidi jedino lice ili samo oči.

Vrijeme je bilo toplo kao kod nas početkom ljeta tako da smo stalno nosili ljetnu odjeću. Posjetili smo stari dio grada, tržnicu Soug (izgovara se Šuk) i tamo se moglo kupiti svašta, od suvenira i navijačke opreme do hrane, odjeće i tradicionalnih proizvoda.

Domaćini su nas odveli na izlet u pustinju. Bilo me malo strah zmija i škorpiona pa mi je Jim rekao da se ne trebam bojati jer oni zbog vrućine izlaze samo noću.

Ipak mi je od svega najljepše i najuzbudljivije bilo na nogometnim utakmicama protiv Kanade i Belgije. Sva mjesta na stadionu bila su popunjena. Tata mi je prije početka utakmice naslikao na licu hrvatski grb. Krenulo je svečano otvaranje s vatrom i trofejom na napuhavanje. D.J. je puštao pjesme. Svi su slikali i snimali taj događaj. Sve je sjalo od kamera i cijeli teren je zablistao. Ja sam stalno gledao veliki ekran i nadao sam se da će me snimiti, ali nažalost nisu. Utakmica s Kanadom bila je predobra jer smo pobijedili s rezultatom 4:1. Jako sam glasno navijao i pjevao pa sam sljedeći dan posve promukao. Druga utakmica bila je jako napeta jer je bila odlučujuća za prolazak skupine. Iako je završila neriješeno, svi smo slavili i pjevali gradom hrvatske navijačke pjesme jer smo se plasirali u osminu finala.

Nakon tih tjedan dana uživanja, odmora, sunca, kupanja, nogometa i puno navijanja došlo je vrijeme povratka kući. Ovo nezaboravno putovanje i moje prvo Svjetsko nogometno prvenstvo jedna je od najljepših uspomena koje ću pamtiti cijeli život.

Jona C., 3.razred