Promociju slikovnice "Tri kuće, tri prijatelja" Jurice Pavičića

Učenice 7.B razreda u pratnji profesorice Konforte posjetile su Hoću knjigu Megastore te prisustvovale promociji slikovnice Tri kuće, tri prijatelja Jurice Pavičića. Taj hrvatski autor poznati je i nagrađivani romanopisac za odrasle, no mi smo svjedočili velikoj promjeni: napisao je slikovnicu uz ilustracije Klare Rusan.

Na kraju samoga događaja postavili smo nekoliko pitanja autoru.

Dosad ste bili poznati kao autor priča i romana za odrasle, kako je došlo do ove promjene? Odakle vam inspiracija?

Dobio sam od izdavača ponudu da neki pisci koji ne pišu knjige za djecu, poput mene, napišu dječje slikovnice. No taj je izdavač u međuvremenu propao tako da je knjiga ostala neobjavljena, pa sam je na kraju, nakon više godina, u dogovoru s Profilom ipak objavio.

U slikovnici je riječ o dječacima koji traže prijatelja i bore se za svoje mjesto u svijetu. Jeste li se ikad i vi našli u nekoj situaciji iz slikovnice? U kojoj ulozi?

Puno stvari koje su u knjizi zaista su slične mom djetinjstvu. Mi smo se igrali u vrtovima te smo imali siromašnije i bogatije kuće u naselju. Dio priče o uništavanju imenika stvarno se dogodio kada sam bio mlađi (u jednoj splitskoj školi).

Jeste li u svojem djetinjstvu poznavali dječake „sa zidića”, oni koji su skloni nagovoriti druge na nešto loše? Kakav je bio vaš stav o njima?

Tada su svi sjedili na zidiću. Bio je to način života, uživo. Uvijek ste imali u svakoj školi onih koji su bili „opasni” i za koje su vam roditelji govorili da nisu dobro društvo. Oni koji bi prvi počeli pušiti i markirati. O nasilnicima naravno nisam imao lijepo mišljenje.

U slikovnici govorite o stalnim željama za nečim (ili ovdje nekim) što nemamo. Tko je od dječaka u najboljoj poziciji?

U najboljoj je poziciji Toma, srednji. On nije ni previše siromašan ni previše bogat. S njim se najviše mogu poistovjetiti, zato sam mu i dao ime svoga sina.

Bez obzira na rasplet priče, mislite li da bi možda u stvarnom životu trebalo biti drukčije? Bi li Roko trebao dobiti ukor? Što mislite o tome kao roditelj?

Vjerojatno će on dobiti neku vrstu kazne. No važno je da ga ne izbace iz škole jer je obrazovanje važno. Važno je i da ga njegovi bliski ne napuste već da mu pomognu pronaći pravi put.

Ako tko od čitatelja nije shvatio poruku slikovnice, možete li i ovim putem istaknuti što želite poručiti djeci u sličnoj sobi i sličnoj situaciji?

Johna Forda jednom su pitali : „Koja je poruka vašeg filma?“, a on je odgovorio da je film film, a knjiga knjiga te da ste vi oni koji čitaju. Vi u svojoj glavi kreirate pouku. Poruka koju vi iz nje izvučete jednako je važna kao i moja. Ja nisam ključar koji vam otvara vrata pravog mišljenja.

Koliko vam je važan Split kao mjesto radnje?

Meni je Split važan grad zato što je on moj grad. Grad u kojem sam se rodio i u kojemu živim. Meni kao piscu važno je da pišem o nečemu što mi je poznato. Sve oko Splita mi je poznato pa mi je o tome lakše pisati.

Mislite li da će se i čitatelji u ostatku Hrvatske moći poistovjetiti s radnjom? S obzirom na to da nasilnika ima svugdje?

Sigurno posvuda ima nasilnika, svugdje ima različitih škola, različitih staleža. Mislim da se ovakva priča može dogoditi i u Americi i Kini.

Imate iskustva sa scenarijima i prilagodbama svojih tekstova za ekran. Vidite li i ovu slikovnicu možda na velikom ekranu?

Možda kao animirani film, ali to nije moja odluka.

Što vam se čini, tko je zahtjevnija publika – odrasli ili mlađi čitatelji?

Teško je reći jer mi je ovo tek prva slikovnica i treća promocija.

Možemo li u budućnosti očekivati još tekstova za djecu?

Ova je knjiga nastala kada je moj sin bio malen, a sada je velik. To znači da ću sljedeću knjigu za djecu tek ako budem imao mlađeg unuka.

Razgovarale: Lara D. U. i Nika M., 7. b