Posjet učenika osmog razreda Vukovaru

I ove godine, osmaši na dvodnevnoj terenskoj nastavi posjetili Grad Heroj i Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar.

U utorak i srijedu, 17. i 18. siječnja, učenici 8.a i 8.b razreda OŠ Cvjetno naselje bili su na terenskoj nastavi u Vukovaru. Bila su to dva dana koja su se svima nama duboko urezala u sjećanje. S obzirom na to da smo rođeni nakon Domovinskog rata, za mnogo od onoga što smo čuli i vidjeli nismo uopće znali. No, pođimo redom...

Akcija je počela okupljanjem na školskom parkiralištu gdje nas je čekao autobus. Krenuli smo oko 5.40 ujutro, a u Vukovar smo stigli u 9.30. Po dolasku u Vukovar prvo smo u Memorijalnom centru poslušali predavanje o Domovinskom ratu. Potom nas je Marin Ivanković, vojnik i branitelj sa Sajmišta, proveo kroz muzej u kojemu su bile fotografije iz Domovinskog rata i oružje koje je tada korišteno. Razgledali smo tenkove i zrakoplove nakon čega nam je vodič objasnio kako funkcioniraju mine i pokazao nam izložbu fotografija ranjenih vojnika koji su i danas živi.

Nakon predavanja ručali smo u restoranu „Istra“, a potom posjetili Gradski muzej u dvorcu Eltz. Pogledali smo videosnimku o tome kako je Vukovar izgledao u mirno prijeratno doba i nakon ratnih razaranja. U drugoj prostoriji bile su izložene narodne nošnje iz svih krajeva Hrvatske. Kad smo stigli do prostorije s klavirom, naša učenica Nika odsvirala nam je skladbu „Je te laisserai des mots“ Patricka Watsona i sve nas oduševila. Nakon toga posjetili smo Muzej vučedolske kulture. Vodič Krešimir pričao nam je o nastanku Vučedola i upoznao nas s kulturnim dostignućima tog vremena. Mogli smo vidjeti stare alate i velika kola koja su Vučedolcima služila za prijevoz i tri tisuće godina prije Krista. Otkrili smo kako su izgledale kuće od blata i slame, ali i stare haljine, kosti i zubi različitih životinja, keramičke posude te stara obuća od životinjske kože.

Nakon muzeja autobusom smo stigli do Vodotornja. Neki učenici išli su dizalom, a neki stepenicama. Napor od 198 stepenica isplatio se radi pogleda s vrha Vodotornja. Bilo je prilično vjetrovito, ali su svi uspjeli napraviti lijepe fotografije. Srećom nije bilo previše oblačno, pa smo mogli vidjeti cijeli Vukovar. Spuštanje je bilo puno lakše, pa smo, dok smo čekali vozača autobusa, svi stali ispred Vodotornja za zajedničku fotografiju. Nakon vremena za odmor i šetnju po centru grada, oko 17 sati krenuli smo do hostela „Dubrovnik“. Rasporedili smo se u sobe, a zatim smo se uputili prema restoranu na večeru. Nakon večere otišli smo u diskoteku i to autobusom na kat. Ondje smo plesali, skakali, pjevali... uglavnom, bilo je veselo. Navečer smo se još malo družili po sobama, a potom je došlo vrijeme za spavanje.

Sutradan smo se probudili oko sedam sati, spakirali svoje stvari i napustili hostel. Doručkovali smo u obližnjem restoranu, a nakon toga posjetili Memorijalnu bolnicu „Dr. Juraj Njavro“. Pogledali smo kratku snimku o ratnoj bolnici i doznali kako je izgledala svakodnevica zaposlenika i bolesnika u vrijeme opsade Vukovara. U podrumu bolnice nalazi se mjesto sjećanja. Lutke su nam dočarale kako je bilo teško ranjenicima, ali i medicinskom osoblju.

Nakon bolnice posjetili smo Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata i Spomen dom Ovčaru gdje je bilo zatočeno mnogo nevinih ljudi nad kojima je počinjen ratni zločin. Kad smo stigli do masovne grobnice, izmolili smo jedan Očenaš za sve nevine žrtve Domovinskog rata. Zatim smo stigli do Crkve sv. Filipa i Jakova u čijoj smo dvorani pogledali kratki film o Vukovaru, a zatim nam je župnik ispričao svoje iskustvo Domovinskog rata.

Rekao nam je da nove generacije trebaju graditi svijet u kojemu će svi moći mirno i sretno živjeti bez obzira na svoju nacionalnost, vjeru i rasu, svijet bez rata i mržnje.

Kad se našem boravku u Vukovaru približio kraj, otišli smo na ručak i predavanje nazvano Škola mira, a nakon toga smo testirali usvojeno znanje završnim kvizom u kojemu su učenica Eva i učenik Karlo B. predstavljali našu školu i osvojili treće mjesto. Prepuni pomiješanih osjećaja, tuge zbog prošlosti i uzbuđenja oko budućnosti, krenuli smo svojim domovima u Zagreb.

Dobra F., 8. b